U osnovi, odluka Vlade da potporama za očuvanje radnih mjesta pomogne djelatnostima pogođenima korona-virusom je dobra. U ovakvoj kriznoj situaciji državna intervencija je naprosto nužna. Međutim, način na koji su potpore isplaćene i kome su sve isplaćene pokazuju da Vlada nije imala ni volje ni kapaciteta podrobnije urediti kriterije za podjelu novca. Potpore ne bi trebale služiti tome da bogati postanu još bogatiji.
Potpore za ožujak dijeljene su šakom i kapom, pa su ih dobili i oni koji su dobro poslovali te si isplatili visoke dobiti, među kojima su i utjerivači dugova, odvjetnička društva, neki estradni umjetnici. Kratkom analizom ustanovili smo da je od 60 najprofitabilnijih poduzeća u Varaždinskoj županiji svako treće dobilo potporu za ožujak.
Sam naziv mjera govori da su potpore namijenjene onima čije poslovanje je u cijelosti zaustavljeno, odnosno bitno otežano zbog pandemije. Formalno, pravo na potporu imaju svi koji su zatvoreni zbog odluke Stožera civilne zaštite i oni kojima je pao promet više od 20 posto. No potpuno je nelogično da su jednake potpore dobili oni kojima je zabranjen rad, oni koji su radili smanjenim kapacitetima i onima koji su radili najnormalnije pa čak i više od uobičajenog. Isto tako, novac je jednako podijeljen onima koji su na donjoj granici rentabilnosti i onima koji ostvaruju visoke profite. Tako se ponovno pokazalo da većina poduzetnika nema osjećaj solidarnosti ni moralnih skrupula kada treba uzeti novac od države, iste one koju neprestano kritiziraju da im otima novac kroz poreze i dijeli ih ''gubitašima'', ''proračunskim parazitima'' i ''uhljebima''.
Valja se sjetiti da je ne tako davno, netom prije korona-krize, Vlada odbijala pomoći mnogim poduzećima koja su imala problema s obrtnim sredstvima. Tada se govorilo da se država ne može miješati u poslovanje privatnih firmi.
Sindikati su od starta upozoravali da potpore treba kreirati tako da na prvom mjestu budu radnici, očuvanje njihovih radnih mjesta i primanja, i da treba osigurati da većina novca od potpora zaista završi na računima radnika. Na temelju iskustva, glasno i na vrijeme upozoravali smo da će dobar dio poduzetnika potpore namijenjene očuvanju radnih mjesta preusmjeriti u svoj džep. No za to nije bilo sluha.
Iako je u početku od strane Vlade bilo najavljivano da potpore neće moći koristiti poslodavci koji su otpuštali radnike, od toga se odustalo. Također, u više su navrata ministar financija i ministar rada i mirovinskog sustava upozoravali da potpore služe kao pomoć za isplatu plaće, dakle da poslodavci imaju zakonsku obavezu isplata plaća u onom iznosu koje su s radnicima ugovorili ugovorima o radu. No ni to se ne poštuje, pa tako imamo primjer poduzeća Autobusni prijevoz iz Varaždina čiji je direktor donio odluku da će se plaće za ožujak radnicima isplaćivati u visini državnih potpora, što je i učinjeno, pa su radnicima plaće za ožujak nezakonito obračunate i isplaćene, iako su redovno radili sve do 21. ožujka, kada se ukida međužupanijski prijevoz. K tome još imamo saznanja da su neki vozači radili cijelo vrijeme vozeći radnice Varteksa. Imamo i najava da će neki od poslodavaca iz tekstilne i obućarske industrije isplatiti minimalnu plaću od 3.250 kuna iako će po radniku primiti 4.000 kuna, s time da će država platiti doprinose iz i na plaću. Takvih primjera ima još i tek će se otkrivati narednih dana. Međutim, onima koji su ili će varati na potporama prijete visoke kazne. Ministar financija priznao je da postoje sumnje na nepravilnosti i zlouporabe ali pitanje je može li Vlada to kontrolirati i hoće li sankcionirati one koji su profitirali na pandemiji korona-virusa.
Nakraju, najvažnije su dugoročne političke posljedice trenutne situacije – vidimo da kapital, ako ćemo stvari zvati pravim imenom, ne miruje i da kreće u novu ofanzivu, ohrabren time što je Vlada kreirala aktualne potpore po njegovim željama. Pa se tako najavljuju nove izmjene Zakona o radu, kojima bi se poslodavcima dale odriješene ruke, nevezano za ugovor o radu, da određuju koliku će plaću isplatiti radnicima, a to je samo prvi na popisu njihovih zahtjeva. Predstoji nam nova runda sukoba kapitala i rada, u kojoj prvi na svojoj strani ima snažnu medijsku mašineriju i benevolentnu državu, dok je radnicima jedina šansa da spriječe novo urušavanje svojih ionako niskih radničkih prava udruživanje u sindikate i organizirani otpor takvim politikama.